Pravna regulisanost pokretnosti i nepokretnosti između dve strane je najpouzdaniji način da se preduprede neželjeni i neprijatni ishodi. Sačinjavanjem ugovora za određene situacije se pravno, odnosno, zakonski reguliše određeni odnos između dve strane i time i jedna i druga strana stiču odgovarajuća prava, kao i obaveze.
Postoje razne vrste ugovora, a jedan od najčešćih koji se sastavlja jeste ugovor o poklonu. Koje su specifičnosti ove pravne regulacije, ko može zaključiti ugovor o poklonu, kao i koja su prava i obaveze jedne, odnosno, druge strane prilikom njegovog zaključenja, saznajte u nastavku teksta.
Šta je ugovor o poklonu?
Ugovor o poklonu je pravna regulacija koja se zaključuje između dve strane. Jedna strana je poklonodavac, a druga strana poklonoprimac, a predmet ugovora je poklon. Ovaj ugovor se sastavlja kada je potrebno pravo, odnosno, zakonski regulisati prenos određenog poklona ili koristi sa jednog lica na drugo.
Ugovorom o poklonu se reguliše prenos prava posedovanja sa poklonodavca na poklonoprimca, pri čemu je jedan od ključnih elemenata ugovora o poklonu besteretnost davanja. To znači da se prenos posedovanja prava prenosi na poklonoprimca odvija bez ikakve nadoknade ili koristi zauzvrat poklonodavcu. Drugim rečima, poklonodavac daje neku stvar u svojinu ili prenosi neko drugo pravo poklonoprimcu bez očekivanja bilo kakve nadoknade ili koristi zauzvrat.
Za sačinjenje ugovora o poklonu važan element je saglasnost obe strane. Poklonodavac mora biti osoba koja je navršila minimum 18 godina života, dok poklonoprimac ne mora nužno biti punoletna oosba.
Poklonom se smatra bilo kakvo odricanje od prava na određeni predmet, prenos prava na prava na određenu imovinsku svojinu, kao i odricanje od prava nasleđa u korist druge strane, odnosno, poklonoprimca. Ugovor o poklonu obavezuje poklonodavca da poklonoprimcu daje besplatno raspolaganje, odnosno, pravo na korišćenje poklona, bez ikakve nadoknade u korist, novčane ili bilo koje druge vrste. Nakon potpisivanja ugovora o poklonu, poklonoprimac postaje zakonski vlasnik, odnosno posednik vlasničkih prava na poklon koji je predmet ugovora.
Pravne karakteristike ugovora
Prema pravnoj prirodi, ugovor o poklonu predstavlja jednostrano obavezujući ugovor i dobročin, budući da predstavlja obavezu samo za jednu stranu, odnosno, poklonodavca, koji se odriče prava svojine na određenu stvar i to bez odgovaraće nadoknade. Takođe, ugovor o poklonu je kauzalan ugovor, jer se kauzom obaveze poklodavca smatra njegova namera da prenese pravo svojine na drugo lice, odnosno, poklonoprimca.
Poklon može biti pokretna ili nepokretna stvar, određeno pravo ili određena imovinska korist. Predmet poklona su najčešće stvari koje postoje u trenutku zaključenja ugovora, međutim, predmet ugovora, odnosno, poklon mogu biti i buduće stvari, tj. stvari koje će tek nastati. Takođe, ugovorom o poklonu se može regulisati i oproštaj duga, pri čemu se oproštaj duga smatra poklonom.
Ugovor o poklonu je formalan, zakonski punovažan pravni akt, imenovan, jednostrano obavezan, dobročin (odnosi se na element poklanjanja pri čemu poklonoprimac ne daje nikakvu naknadu za užvanje vlasničkog prava koje je poklonodavac na njega preneo),
Ugovor o poklonu je najčešće Intuitu personae, što znači da najčešće nastaje između srodnika, odnono članova porodice kojim se reguliše imovinsko pravo ili poklanjanje određene pokretnosti ili nepokretnosti.
Verujemo da smo vam preneli korisne savete i informacije u vezi Ugovora o poklona. Pratite nas za još bitnih podataka iz različitih sfera.